Manualna i fizikalna terapija

Medicinska masaža je odličan način pripreme tkiva za primjenu tehnika mobilizacije i manipulacije. Takva kombinacija donosi dugotrajne rezultate jer radi na principu rješavanja uzroka problema, te je i nezaobilazan dio rehabilitacijskog plana liječenja. Medicinska masaža se služi nizom sustavnih pokreta na tijelu s ciljem manipuliranja tjelesnim tkivima (kožom, potkožjem, mišića i mišićnom fascijom). Masaža se izvodi rukama u svrhu izravnog ili neizravnog djelovanja na mišićni i živčani sustav te crikulaciju krvi i limfe. Medicinsku masažu primjenjujemo usmjeravajući se prema dijagnostici i problemu radi kojeg se osoba i javila za tretman.

 

Najvažniji terapeutski učinci medicinske masaže su:

-priprema tkiva za primjenu mobilizacije i manipulacije

-smanjuje mišićnu napetost

-postiže odlične rezultate u poboljšanju cirkulacije i osigurava prokrvljenost tkiva

-potiče izmjenu tvari

-temeljni je dio svakog rehabilitacijskog programa

-prevencija ili otklanjanje miogeloza

-osigurava dobar san i zdravlje kroz opuštanje muskulature i uma

-smanjuje javljanje glavobolja

-smanjenje fenomena boli

 

Kontraindikacije za primjenu medicinske masaže:

-tromboza

-embolija

-atrerioskleroza

-proširene vene (napredni stadij)

-akutne upale vena

-apces

-kožne infekcije

-maligni proces (ukoliko postoji posebno upozorenje)

 

 

Kada se govori o primjeni sportske masaže u treningu profesionalnog sportaša ili amatera prije svega treba voditi računa o djelovanju treninga na organizam sportaša. Budući da ponavljanjem tipičnih pokreta koji se pojavljuju u određenom sportu dolazi do zamora i bolnosti problematičnih područja svakog sportaša, masaža sigurno zauzima bitnu stavku u režimu oporavka. Većina sportaša, osobito vrhunskih, sudjeluje na zahtjevnim treninzima, često dva ili više puta dnevno. Pod takvim okolnostima oni se mogu naprezati iznad svojih fizioloških i psiholoških mogućnosti. Osim toga, oni doživljavaju ostale profesionalne i socijalne stresove, što povećava sveukupan stres nagomilan tijekom treninga i natjecanja. Da bi se to prevladalo, sportaši bi trebali zadržati dobar omjer između treninga, društvenog života i oporavka. Sportaši su nakon treninga umorni i što je veći umor, to su veći negativni efekti (spor oporavak, slaba koordinacija, smanjena brzina i jakost mišićnih kontrakcija). Snažan emocionalni umor često pojačava tjelesni umor, posebno nakon natjecanja. Treneri bi trebali neprekidno tražiti metode koje omogućavaju sportašima da prevladaju granice treninga i poboljšaju izvedbu. Fizioterapijska, specijalna, psihološka i fizikalna sredstva u tome će mnogo doprinijeti.

 

Postoje različite podjele sportske masaže. Najjednostavnija podjela bila bi prema vremenu u kojem se izvodi u odnosu na trening ili natjecanje. Prema tome primjenjuje li se masaža prije, u tijeku ili poslije treninga/natjecanja ona se dijeli na:

-pripremnu masažu

-masažu prije treninga ili natjecanja

-masažu za vrijeme treninga ili natjecanja to jest između pojedinih disciplina

-masažu poslije treninga ili natjecanja

 

Sportska masaža omogućuje razgradnju mliječne kiseline te ubrzava proces oporavka i iako brže osposobljava sportaša za ponovni napor, koncentrirana je na oporavak. Usmjerena je na reduciranje mišićnih grčeva i metaboličkih nusproizvoda koji se javljaju pri maksimalnom naporu. Svrha je i smirivanje živčanog sustava to jest prebacivanje djelovanja sustava sa simpatičkog na parasimpatičko djelovanje.

 

Manualna limfna drenaža

Limfa je bezbojna tekućina koja neprestano kruži tijelom i koja se sastoji od interstanične tekućine,krvne plazme, bijelih krvnih stanica i nešto crvenih krvnih stanica. Limfa s jedne strane prenosi kisik i hranjive tvari do stanica, ali odmah i preuzima štetne proizvode metabolizma, velike molekule proteina,kancerogene stanice,mrtve stanice, bakterije te ih vraća u krvotok putem vena sve do bubrega koji ih putem mokraće izbacuju iz organizma.

Prirodnu limfnu drenažu pokreću mišićne kontrakcije, pokretanje zglobova, peristaltika, pulsiranje krvožilnog sustava, razlika u respiratornom tlaku. Ukoliko zbog bilo kojeg razloga ( operacije, ozljede, zračenje, trauma,uska odjeća,infekcije..) neki od navedenih prirodnih načina drenaže se uspore ili zakažu dolazi do nastajanja limfedema, otekline.

Ručna limfna drenaža po dr.Vodder-u je posebna vrsta masaže u kojem se laganim pritiscima ruku tretira tijelo kako bi se limfa potisnula i uklonila kroz vene u bubrege. Jako je važan ritam pritiska i svakako smjer pokreta.Tretman je izuzetno ugodan,nježan, ne koriste se ulja.

Limfna drenaža višestruko pozitivno djeluje na naš organizam. Budući da postoji veoma malo kontraindikacija za manualnu limfnu drenažu primjenjuje se kod mnogih patoloških procesa:

-nakon kirurških zahvata

-nakon terapije zračenjem

-kod ožiljaka i zadebljanja kože

-kod akni i strija

-kod bora

-kod venskih edema

-kod migrena

-kod uganuća,lomova

-kod opstipacije

 

Osim u terapijske svrhe limfna drenaža primjenjuje se i preventivno kod zdravih ljudi, najčešće

-u tretmanima celulita

-kod sindroma otečenih "teških nogu"

-nakon težih fizičkih aktivnosti u svrhu otklanjanja mliječne kiseline iz mišića i sprečavanja nastajanja "muscle fibera"

-kod migrena-prije menstruacije

 

Manualna terapija Cyriax

To je moderna ortopedsko-manualna terapija koja se bavi mehaničkom dijagnostikom i konzervativnim liječenjem ozlijeda mekog tkiva.

Tehnika je dobila ime po autoru ortopedu Dr. James Cyriax kojeg opisuju kao „oca ortopedske medicine“ ( Wikipedia ). Tehnika je bazirana na dvije glavne odlike – postavljanje mehaničke dijagnoze i plana terapije. Odličan je izbor u liječenju tegoba lokomotornog aparata.

Tehnike koje se primjenjuju u samom procesu liječenja su Mobilizacija, Manipulacija, Poprečna frikcija te trakcija. Sve četri tehnike sastavni su dio koncepta, no možda najvažniji dio je sam pregled i testiranje koje je Cyriax razvio. Sama tehnika je kroz vrijeme unapređivana i modificirana te je postala osnova za razvoj inekih drugih manulanih tehnika.
Nakon dobre anamneze, te funkcionalnog pregleda svih struktura koje leže u tom
području postavlja se dijagnoza.
 
Potom određujemo terapijsku tehniku koju ćemo koristiti, a prema Cyriaxu to su:
-frikcijska masaža
-manipulacija
-mobilizacija
-injekcija
-infiltracija
 
Sve te terapijske opcije mogu se primjenjivati s ostalim fizikalnim procedurama i tehnikama.
 
Duboka poprečna frikcija je masaža koja se primjenjuje poprečno na smjer vlakana tkiva koje tretiramo i ima dvije faze, aktivnu koju čine pritisak i pomicanje tkiva, te relaksacijsku. Iako tretiramo bolno mjesto, masaža je ugodna. Frikcijskom masažom uklanjamo bol, ubrzavamo procese cijeljenja i otplavljivanja upale. Frikcijska masaža također prevenira stvaranje priraslica, te pomaže u uklanjanju starih.

Primjenjuje se kod:

-mišićnih lezija (npr. ozljede mišića nakon sportskih aktivnosti)
-tetivnih lezija (npr. upala achilove tetive, teniski lakat i skakačko koljeno 

Kontraindikacije su:

-veliki kalcifikati u mekom tkivu
-reumatske lezije tetiva
-kožna oboljenja i sepsa

Treba spomenuti da Cyriaksova metoda obuhvaća i vrlo bitne manipulacije zglobova ekstremiteta i kralježnice. Najvažnija njezina primjena je na lumbalnoj kralježnici. Cyriax je došao do zaključka da je u 90% slučajeva uzrok boli u lumbalnoj kralježnici protruzija diska. Tako se ovaj dio lokomotornog sustava najčešće tretira manipulacijom i trakcijom, nakon detaljnog, segmentalnog pregleda kojim se određuje točan uzrok problema.

 

Fizikalna terapija

Fizikalna medicina je grana medicine u kojoj se primjenjuju fizikalni agensi i lijekovi u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji bolesnika. Njezini začeci sežu u daleku prošlost. Masaža kao jedan od oblika fizikalne terapije datira iz razdoblja od nekoliko tisuća godina prije Krista. Hipokrat (460 – 377 g. prije Krista) smatra vježbe korisnima za jačanje oslabljenih mišića i za mentalno zdravlje, a Galen (129 – 199 g.) u eseju ”Vježbanje s malom loptom” opisuje pozitivno djelovanje vježbi na tijelo, um i dušu. Rimljani su više cijenili helioterapiju, balneoterapiju i masažu. U srednjem vijeku interes za fizikalnu medicinu nije bio posebno izražen. U 19. stoljeću postavljene su znanstvene osnove kineziterapije i započinje zamah primjene elektroterapijskih postupaka. U istom stoljeću afirmira se klimatoterapija, te se osnivaju klimatska lječilišta. Razvojem tehnologije u 20. stoljeću nastaju novi elektroterapijski postupci (ultrazvuk, transkutana električna nervna stimulacija – TENS, laseri niske snage, elektromagnetska terapija, funkcijska elektrostimulacija – FES).

Terapijski ultrazvuk je vrsta dubinske termoterapije.

Djelovanje ultrazvuka je mehaničko, biokemijsko i fizikalnokemijsko te toplinsko.
Ljudsko uho čuje frekvencije zvučnih titraja između 20Hz i 20 Khz. Titraji ispod 20 Hz nazivaju se infrazvukom, a titraju iznad 20 kHz ultrazvukom. Ultrazvuk se u fizikalnoj terapiji upotrebljava u prvom redu kao terapijsko sredstvo.  Djelovanje mu je mehaničko, a radi se zapravo o mikromasaži, mehaničkom zbijanju i rastezanju tkiva i gibanju pojedinih čestica tkiva. Najvažnije djelovanje ultrazvuka je toplinsko. Mehanička  se energija u tkivima kroz koja prolazi ultrazvuk pretvara u toplinu i to posebno na mjestima  gdje dolazi do refleksije ultrazvuka, a to je granica između mekih tkiva i kosti. Dakle ultrazvuk je još jedna procedura kojom možemo toplinski djelovati na dublje dijelove tkiva unutar lokomotornog sustava, te se primjena ultrazvuka  još često naziva i ultrazvučnom dijatermijom.

Aparat za primjenu ultrazvuka sastoji se od generator izmjenične struje frekvencije od 800 kHz koja se dovodi na kristal smješten u glavi aplikatora. Izmjenična polarizacija kristala dovodi do njegova titranja iste frekvencije  i dobili smo ultrazvuk. Da bi se izbjegla prisutnost zraka u naborima kože, koristimo kontaktno sredstvo (parafinsko ulje, gelove, čak I voltaren). Visoke doze ultrazvuka mogu mehanički oštetiti tkivo, tako da se ne primjenjuju doze veće od 2 W/cm2 površine glave aplikatora. Na zakrivljene dijelove. (šake, stopala) ultrazvuk se može primijeniti u vodenoj kupci, no tada je frekvencija 800 kHz-1MHz. Ultrazvučni efekt postiže se povećanjem temperature tkiva na primijenjenom području, povećanoj cirkulaciji i izmjeni tvari, povećanoj elastičnosti tkiva.

Zagrijavajući strukture u blizini kosti ( hvatišta tetiva, tetivne ovojnice, burze, hvatišta ligamenata, zglobne čahure) možemo utjecati na obnavljajuće procese u kroničnim degenerativnim i upalnim stanjima.

Indikacije za primjenu ultrazvuka su kronične degenerativne bolesti i bolesti iz skupine izvanzglobnog reumatizma: entezitisi, burzitisi, tendovaginitisi, peritendinitisi, kapsulitisi, ozljede ligamenata i zglobnih čahura.

Transkutana električna stimulacija živaca (TENS, prema engl. Transcutaneous Electrical Nerve Stimulation) terapijski je postupak kojim se putem elektroda postavljenih na koži u blizini izvora boli, električnom strujom podražuju živci kako bi se ublažila bol. Metoda se već dosta dugo vremena upotrebljava kao pomoćna terapija u liječenju boli. Radi se o sigurnoj i neinvazivnoj metodi.

Pimjenjuje se kontrolirana, niskovoltažna električna stimulacija frekvencije od 1 do 150Hz. Djeluje na kontrolu boli, promjenom osjeta boli koja se događa na razini kralježnične moždine ili diencefalona.

 

Indikacije za primjenu:

• bolovi
• neuropatske boli
• vertebralni i vertebrogeni sindromi
• degenerativne bolesti zglobova
• bol kod malignih bolesti
• fantomski bolovi, distorzije
• mialgije
• sindrom prenaprezanja

Kontraindikacije za primjenu:

• implantacija srčanih stimulatora
• trudnoća
• epilepsija

 

 

INTERFERENTNE STRUJE su struje s najdubljim djelovanjem i primjenjuju se ovisno o lokalizaciji i vrsti tegoba. Rezultat su križanja dviju sinusoidnih, izmjeničnih, srednjofrekventnih struja koje se međusobno preklapaju u intenzitetu, frekvenciji i fazi. Ta se interferencija događa u dubini tkiva te se još nazivaju i endogenim strujama.

Interferentnim strujama se smanjuje bol, oteklina i upala kod reumatskih i ortopedskih oboljenja zglobova i kralježnice, tako da je primjena prilično široka. Koristimo je za kronična bolna stanja (lumbago, lumboishijalgija), izvanzglobni reumatizam (mialgija, miozitis, epikondilitis), degenerativne bolesti zglobova (artroze različite lokalizacije), neuralgije i neuritisi, upalne bolesti u stadiju zalječenja poput reumatoidnog i psorijatičnog artritisa, ankilozantnog spondilitisa, za posttraumatska stanja radi stimulacije zarastanja kosti i uklanjanja cirkulatornih poremećaja, kod bolesti krvnih žila i smetnje cirkulacije.

Pomoću interferentnih struja provodi se elektroterapijska procedura kojom elektrodama dovodi struja do bolnog mjesta

Premda je djelovanje slično djelovanju dijadinamskih struja, postoje razlike u načinu primjene i lokalizaciji djelovanja. S IFS strujama se postiže dublje djelovanje i bolja podnošljivost. Mogu se primijeniti s vibracijskom masažom, s tim da je prije provedbe potrebno odrediti frekvenciju vibracije koja se prilagođava indikaciji. Time se poboljšava učinak interferentnih struja jer se smanjuje podražaj osjeta, pa bolesnici mogu podnijeti veću jakost struje nego što se može primijeniti kod dijadinamskih struja ili standardne interferentne struje. Tako se postiže veći terapijski učinak u dubini tkiva.

 

ELEKTROSTIMULACIJSKA TERAPIJA je postupak primjene električnih impulsa u svrhu izazivanja mišićne kontrakcije. Indikacije: inaktivitetna mišićna atrofija, periferne i centralne klijenuti Kontraindikacije: malignitet, akutna kvarenja, lokalne upale kože i potkožnog tkiva, tromboflebitis, trudnoća, oštećenja kože. Osim klasične elektrostimulacije u rehabilitaciji sportaša koristimo i Globus uređaje za povećanje mišićne snage i izdržljivosti te za brži aktivni oporavak mišića nakon treninga.

 

TERAPIJA UDARNIM VALOM je neinvazivna terapijska metoda čiji se mehanizam
djelovanja bazira se na akustičnim impulsima generiranim izvan tijela. Energija se prenosi i fokusira unutar tijela do dubine 4-7 cm. Mikrotraume
koje izaziva udarni val dovode do smanjenja osjetljivosti receptora za bol te do povećanja lokalne cirkulacije ( neovaskularizacija) što ubrzava
procese cijeljenja u tretiranom tetivnom, mišićnom ali i koštanom tkivu.
Tijekom terapije udarnim valom (shockwave therapy) zvučni val visokog intenziteta djeluje na tjelesna tkiva. Svojim djelovanjem donosi niz
pozitivnih učinaka kao što je npr. poticanje neovaskularizacije, liječenje kroničnih upala, stimulacija kolagena i rastvaranje nakupina kalcija.
Stimulacija ovih bioloških mehanizama stvara okružje pogodno za zacjeljivanje. Kako se ozlijeđeno područje vraća u normalnu funkciju, dolazi
do obnavljanja funkcionalnosti i ublažavanja boli.

Udarni val je akustički val s iznimno visokom izlaznom energijom, poput onih koji se pojavljuju u atmosferi nakon nekog prirodnog eksplozivnog
događaja, kao što je udar munje ili probijanje zvučnog zida. Udarni se val razlikuje od ultrazvuka po izrazito velikoj amplitudi tlaka. Nadalje,
ultrazvuk obično sačinjavaju periodičke oscilacije, dok je kod udarnog vala riječ o jednom pulsu. U modernoj terapiji liječenja boli, energija
akustičnih valova provodi se od izvorišne točke, koju predstavlja generator akustičkog vala (putem provodljivog gela) do područja tijela u kojima
se osjeća bol. Vantjelesna terapija udarnim valom najčešće se primjenjuje u fizioterapiji, ortopediji i sportskoj medicini.

Dobrobiti terapije udarnim valom:
• kliničke studije – stupanj uspješnosti terapije iznad 75%
• terapija udarnim valom ima izvanredan odnos uloženo/dobiveno
• ne-invazivno rješenje za kroničnu bol u ramenu, leđima, petama, laktovima
• terapija udarnim valom predstavlja novu tehnologiju sa medicinski dokazanim učincima bez anestezije, bez lijekova
• bez nuspojava
• glavna područja primjene: ortopedija, rehabilitacija, sportska medicina

Primjena udarnog vala u fizikalnoj terapiji uglavnom je povezana s liječenjem kroničnih poremećaja mišića i tendona, cervikaklne boli, boli u
leđima i tretiranju trigger točaka. U usporedbi s tradicionalnom ručnom i terapijom pomoću aparata, udarni val je iznimno učinkovit. Smanjuje
broj terapijskih tretmana i dovodi do dugoročno boljih rezultata.

Uobičajene indikacije su:
• bolno rame
• epikondilitis
• bol u donjem dijelu leđa
• bol u ahilovom tendonu
• patelarni tendonitis
• liječenje trigger točaka
Primjena udarnih valova u ortopediji usredotočuju se na liječenje kalcifikacija, bolnih egzostoza, raznih tendonitisa i usporeno zacjeljivanje
lomova. SWT predstavlja alternativu u mnogim slučajevima kada se operativni zahvat čini neizbježnim.
Uobičajene dijagnoze su:
• smrznuto rame
• periarthritis humeroscapularis
• calcar calcanei/ penti trn
• artrotične promjene – sekundarni simptomi
• ahilodinija
• lateralni i ulnarni epikondilitis
Udarni val vrlo se često primjenjuje u sportskoj medicini, zbog svojih zacjeljujućih i regenerativnih učinaka na meka tkiva. Tako se vrijeme
oporavka nakon ozljeda može maksimalno smanjiti.
Uobičajene indikacije su:
• mišićna distenzija
• produženo tretiranje distorzije zgloba
• bol u slabinama
• bol u kuku
• bol u križima
• ahilodinija